Parkovi Vrnjčke Banje


Da je Vrnjačka Banja bogata svojim parkovima poznato je jos iz XIX veka kada se krenulo sa izgradnjom tada jos prvog parka. Tačnije prva uređenja zelenih površina, neka vrsta začetka Banjskog parka datira još iz 1888. godine. O tome svedoče tadašnje fotografije. To je bio park sa kratkim stazama za šetnju, sa jednom omanjom cvetnom rundelom i travnjakom.
Prve nacrte parka koji je sličan ovome danas daje 1893 godine inženjer Franc Vinter koji je zajedno sa baštovanom Johanom Janučekom iz Austro-Ugarske sagradio i prvi staklenik koji je služio za proizvodnju sadnog materijala za potrebe banjskog parka. Tako se godinama formirao Banjski park, koji postaje simbol Vrnjačke Banje zajedno sa cvetnom baroknom rundelom ispred termalnog kupatila, oko koje se prepliću raznovrsne biljne vrste, kako niskog ukrasnog rastinja tako i drveća. Na šetalištima sa obe strane Vrnjačkih reka uređen je drvored lipa, zatim nešto jela, a ima platana i divljih kestenova. Posle prvog svetskog rata, kada se pijaca premestila na sadašnje mesto, park je proširen do Lipovačkog mosta. Tada je Vinter proširio i uredio jedan teren na suprotnoj, južnoj strani toplog kupatila. A kasnije sa uređenjem i regulacijom Vrnjačke reke i kad su obnovljeni radovi na rekaptaži toplih izvora, uređenje parka se nastavlja.

Parkovi Vrnjačke Banje pružaju utočište i mir turistima koji uz duge šetnje mogu da vide i lepe skulpture stranih i domaćih umetnika i da se opuste u lepotama boja koje osvežavaju dušu i telo.
Nisu zaboravljena ni deca koja  mogu da se igraju u dečijem parku, okruženi  ljuljaškam, toboganima, i drugim spravama za decu koje se nalaza u parku.

Iznad centra Vrnjačke Banje uzdiže se brdo koje sa svojim stenama i biljnim rastinjem predstavljaja prirodni ukras Vrnjačke Banje. Na brdu se nalaze banjske vile, crkva, anfiteatar, stare kamene stepenice i česma.